srijeda, 21. ožujka 2012.

Mareta u zadnje vrijeme...



 ... je bila vrijedna. Vratimo se dva tjedna unatrag.
 Subota, 3. ožujka, Sveti Ilija (Gradac), oko 13:00 sati
18 maretaša, omamljenih sunčevim toplinskim zračenjem, uživalo je negdje u biokovskim vrletima. Sa toga se mjesta pružao drukčiji pogled od onog na kojeg su otočani naviknuti. Umjesto morskih valova, oko njih je bilo uzavrelo more kamenih vrhova i vrtača. Biokovski krš, slika se urezala u pamćenje.



Četvrtak, 15. ožujka, Zadružni dom  u centru Vele Luke, oko 20:30 sati
Baveći se nekom aktivnošću koja nas ispunja, motivira i čini sretnim, katkada nemamo vlastitih riječi da to sve opišemo, da definiramo smisao. Tada pomoć tražimo u tuđim riječima, tuđim pjesmama, tuđim stihovima. U njima se nalazimo, postajemo svjesni sami sebe.
U maloj toploj prostoriji te je večeri skupina „novopečenih“ planinara, pozorno slušala uvodno predavanje Opće planinarske škole (OPŠ). Riječi koje su upijali, nisu bile prazne, formalne. Bile su tople, bogate i nosile su bogato životno iskustvo. Te je večeri gosp. Vinko Prizmić mnogima od nas dao smisao.

 Subota, 17. ožujka, odmorište podno vrha Kom, oko 15:15 sati
Prvi izlet u sklopu OPŠ je u tijeku. Nakon prevaljene prve polovine puta, odmor smo potražili na balvanima malog odmorišta. Poneki lagani zalogaj vraća snagu. Smijeh vraća želju. I naš nas Rikardo dostiže.
Kolona se opet formira. Vrh je pred nama i prvi pečat u dnevniku planinarske obilaznice.

srijeda, 7. ožujka 2012.

  Kao i svako drugo jutro, tako je i ovog, susjedov ponos, pjetao Mišo, najavio dolazak dana. Otvorio sam škripave škure koje već dugo čekaju na svježi premaz boje. Fina jutarnja rosa ovlažila je listove didova rogača. Puno se toga prominilo od njegova vrimena. Rogač je naresta, ali ljudi su pošli. Nema više onih životnih jutara u mojin Miljačićima. Nitko više jutrom ne žuri na planinu