srijeda, 7. ožujka 2012.

  Kao i svako drugo jutro, tako je i ovog, susjedov ponos, pjetao Mišo, najavio dolazak dana. Otvorio sam škripave škure koje već dugo čekaju na svježi premaz boje. Fina jutarnja rosa ovlažila je listove didova rogača. Puno se toga prominilo od njegova vrimena. Rogač je naresta, ali ljudi su pošli. Nema više onih životnih jutara u mojin Miljačićima. Nitko više jutrom ne žuri na planinu

Nema komentara:

Objavi komentar